Gospodarska tranzicija
- Detalji
Hrvatsko gospodarstvo prema bruto domaćemu proizvodu (58,4 milijarde eura 2021) jedno je od najjačih u jugoistočnoj Europi i jače od gospodarstva nekih članica Europske unije. Nakon sloma socijalističkoga sustava prolazi tranziciju prema otvorenom tržišnomu gospodarstvu, što se posebice odnosi na industrijsku proizvodnju.
Za Austro-Ugarske Monarhije gospodarstvo je na području Hrvatske uglavnom bilo agrarno, iako je to doba početka industrije. Domaći kapital bio je ograničen, pa je prevladavao austrijski i mađarski, a pretežno su se prerađivala prirodna bogatstva (šume) i poljoprivredni proizvodi. Istodobni razvoj prometa, ponajprije željezničkoga, omogućio je nastanak prvih značajnijih industrijskih središta (Rijeka, Zagreb, Osijek, Karlovac, Sisak). Uvjeti za razvoj industrije postali su povoljniji nakon ulaska u jugoslavensku državu, u okviru koje je Hrvatska, uza Sloveniju, bila najrazvijeniji dio, a i tržište je bilo šire te zaštićeno carinama.



Nakon II. svjetskog rata u okviru socijalističkoga gospodarstva došlo je do ubrzane industrijalizacije i razvoja gospodarski zaostalih, dotad uglavnom agrarnih područja, a jugoslavenski samoupravni socijalizam bio je specifičan, različit i dinamičniji od centralističkoga i planskoga u drugim istočnoeuropskim zemljama. Vlasništvo, koje je nacionalizacijom postalo državno, u tom je modelu bilo pretvoreno u društveno. Glavna tijela upravljanja u poduzećima bili su radnički savjeti, preko kojih su radnici barem formalno odlučivali o proizvodnji i raspodjeli. Najviše stope rasta zabilježene su 1953–63, kad je jugoslavensko, tim i hrvatsko, gospodarstvo bilo među najdinamičnijima u Europi. No već 1970-ih rast usporava, a 1980-ih gospodarstvo pokazuje znakove krize, što se očitovalo i visokom inflacijom. Hrvatska je ipak i nadalje, uza Sloveniju, u Jugoslaviji gospodarski najrazvijenija republika, osobito u području poljoprivrede, industrijske proizvodnje, građevinarstva, naftne industrije, brodogradnje i turizma.
Nakon raspada Jugoslavije hrvatsko socijalističko i polutržišno gospodarstvo pretvara se u sustav temeljen na privatnom vlasništvu i otvorenoj tržišnoj ekonomiji. Taj je prijelaz međutim bio usporen i otežan zbog ratne agresije na Hrvatsku i prilagodbe ekonomske politike obrambenim potrebama. Gospodarski razvoj opterećivale su i velike izravne ratne štete, procijenjene 1999. na 37,1 milijardu USD (160% predratnoga BDP-a), što je također otežavalo pretvorbu i privatizaciju u gospodarstvu. Osim toga, proces pretvorbe kojim je prijašnje javno (društveno) vlasništvo postalo državnim, a potom privatnim, provodio se u sprezi političkih i poduzetničkih elita, nerijetko bez stvarnoga kupovanja poduzeća i ulaganja u njih. Tranzicija je stoga imala mnogobrojne negativne socijalne i gospodarske učinke: siromašenje stanovništva, porast korupcije i gospodarskoga kriminala, devastaciju poduzeća.



Kao privremena valuta potkraj prosinca 1991. uveden je hrvatski dinar, a nova nacionalna valuta, hrvatska kuna, uvedena je 1994 (od 1. siječnja 2023. zamijenjena eurom). Od listopada 1993. Hrvatska počinje sklapati stand-by sporazume s Međunarodnim monetarnim fondom, a od 1994. dobiva prve zajmove Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, što je olakšavalo gospodarsku situaciju, ali i vodilo u zaduživanje. Nakon što su prevladane izravne ratne teškoće, Hrvatska je ušla u etapu rasta bruto domaćega proizvoda (BDP). Najviša godišnja stopa rasta od 5,2% zabilježena je 2002, a 2003. BDP je dostignuo razinu od prije rata (24,8 milijarda USD, 1990). Trend rasta BDP-a nastavio se do 2008, kad je došlo do pada i potom stagnacije, uzrokovanih ponajprije svjetskom recesijom. Hrvatsko se gospodarstvo od recesije počelo opravljati 2015, od kad se ponovo bilježi gospodarski rast, odnosno konstantni rast BDP-a, izuzevši 2020. godinu kad je pad BDP-a bio posljedica globalne krize uzrokovane koronavirusom; već 2021. ostvarena je rekordna stopa rasta BDP-a od 13,1%.
Najveći broj radnika zaposlen je u prerađivačkoj industriji, javnoj upravi i obrazovanju, trgovini, zdravstvenoj zaštiti i turizmu. Stopa nezaposlenosti u prosincu 2023. iznosila je 6,4%.