Znanost
- Detalji
Znanstvenu djelatnost u Hrvatskoj, osim sveučilišta i njihovih sastavnica obavljaju znanstveni instituti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti te druge ustanove registrirane za tu djelatnost (njih 190).
Najviša je znanstvena i umjetnička ustanova Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), osnovana u Zagrebu 1866. zalaganjem đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815–1905) pod imenom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Glavna joj je zadaća poticanje i organiziranje hrvatske znanstvene, umjetničke i kulturne djelatnosti te njihovo promicanje u svijetu. Akademija ima 9 razreda te više znanstvenih i umjetničkih institucija. U njezinu sastavu djeluju i bogato opremljena Knjižnica te Arhiv.



Najveća je znanstveno-istraživačka ustanova u Hrvatskoj Institut Ruđer Bošković, osnovan 1950. u Zagrebu, a djeluje na području prirodoznanstvenih istraživanja. Među značajnije institute ubrajaju se i Institut građevinarstva Hrvatske, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut za etnologiju i folkloristiku, Institut za fiziku Sveučilišta u Zagrebu, Institut za hrvatski jezik, Hrvatski institut za povijest, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Ekonomski institut, Institut za povijest umjetnosti, Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu te Poljoprivredni institut u Osijeku.
Znanstvenici
Prvi veliki prinos zapadnoeuropskoj znanosti dao je Herman Dalmatin u 12. st. U 14. i 15. st. hrvatski znanstvenici djeluju u europskim središtima. U 16. st. zadarski je liječnik i fizičar Federik Grisogono dao vrijednu teoriju plime i oseke te promicao astrološku medicinu. U tom su stoljeću u Dubrovniku djelovali i astronomi i filozofi Nikola Nalješković, Nikola Vitov Gučetić, Miho Monaldi i Antun Medo, a najpoznatiji hrvatski filozof i znanstvenik bio je Frane Petrić iz Cresa. U 17. st. teolog i znanstvenik Markantun de Dominis iz Raba piše o optici, plimi i oseci, Marin Getaldić daje prilog svjetskoj matematici, a izumitelj Faust Vrančić konstruira prvi padobran. Središnja ličnost hrvatske znanosti u 18. st. bio je Ruđer Bošković sa svojom prirodnom filozofijom. U 19. st. više znanstvenika djeluje u Ugarskoj i Slovačkoj, među njima astronom i matematičar Mirko Danijel Bogdanić te fizičar Franjo Josip Domin. Početkom 20. st. velik prinos svjetskoj znanosti dali su geofizičar Andrija Mohorovičić, paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger, koji se tumačenjem nalaza krapinskoga pračovjeka svrstao među utemeljitelje svjetske paleoatropologije, te izumitelj i znanstvenik Nikola Tesla. Tijekom 20. st. eminentni znanstvenici djeluju u Hrvatskoj i u inozemstvu, npr. fizičar Ivan Supek, nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, a tu tradiciju danas nastavljaju molekularni biolozi Miroslav Radman i Ivan Đikić, fizičari Davor Pavuna i Marin Soljačić te brojni drugi.
Herman Dalmatin (oko 1110 – nakon 1143), filozof, teolog, astronom i prevoditelj. S arapskoga prevodio astronomske i astrološke tekstove na latinski te prvi započeo prijevod Kurana. Glavno mu je djelo O bitima, u kojem je razložio vlastiti filozofski sustav.
Benedikt Kotruljević (oko 1416–69), diplomat i pisac; 1453. preselio se u Napulj. Autor je prvoga sustavnog europskog djela o trgovini (O trgovini i savršenom trgovcu); prvi pisao i o dvostavnom knjigovodstvu.
Frane Petrić (Franciscus Patricius) (1529–97), filozof i polihistor; djelovao u Modeni, Ferrari i Rimu, gdje je predavao filozofiju; antiaristotelovac i novoplatonist, bitno utjecao na pojavu nove zapadnoeuropske znanosti i filozofije. U djelima je obrađivao i druga područja znanja (geometrija, povijest ratovanja).
Marin Getaldić (1568–1626), matematičar i fizičar; znatno utjecao na razvoj primjene algebre na geometriju. Izradio parabolično zrcalo. Surađivao s matematičarem Françoiseom Vièteom u Francuskoj i Galileom Galileijem u Italiji.
Ruđer Josip Bošković (1711–87), znanstvenik i filozof; isusovac. Djelovao u Rimu, Paviji, Milanu i Parizu. Bio član britanskoga Royal Societyja. Glavnim djelom Teorija prirodne filozofije izgradio je izvornu teoriju sila i strukture tvari, koja dobiva sve više potvrda u spoznajama moderne fizike. Objavio je mnogobrojne radove s izvornim otkrićima iz matematike, astronomije, geofizike, arheologije, izradio je različite optičke, astronomske i geodetske instrumente te proveo hidrotehničke, geodetske, kartografske i statičke ekspertize i mjerenja (učvrstio kupole bazilike sv. Petra u Rimu i katedrale u Milanu).
Nikola Tesla (1856–1943), izumitelj; 1884. otišao u SAD, gdje je osnovao vlastiti laboratorij; osmislio oko 700 izuma, od kojih su mnogi ključni za čovječanstvo, te se i danas primjenjuju (npr. cjelovit sustav proizvodnje, prijenosa i primjene izmjenične višefazne struje, daljinsko upravljanje i radiokomunikacije); glavninu izuma otkupila je tvrtka Westinghouse. Prema njegovu je sustavu izmjeničnih struja na vodopadu Niagare 1895. izgrađena hidroelektrana, prva u svijetu koja je omogućila osvjetljavanje udaljenijih gradova. Na Teslinim zasadama iste je godine izgrađena i hidroelektrana na rijeci Krki kraj Šibenika, najstarija u Europi. Po njem je nazvana jedinica magnetne indukcije tesla (T). Slikovito ga se naziva čovjekom koji je izumio dvadeseto stoljeće. U Smiljanu kraj Gospića otvoren je 2006. memorijalni centar koji obuhvaća i njegovu rodnu kuću, a 2023. u Karlovcu, gdje je završio srednju školu, interaktivni Nikola Tesla Experiece Center; njegov lik nalazi se i na hrvatskim eurokovanicama od 50, 20 i 10 centi.
Andrija Mohorovičić (1857–1936), geofizičar; od 1892. bio upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu. Bavio se meteorologijom i seizmologijom, uveo je službu točnoga vremena. Njegov prinos svjetskoj znanosti otkriće je sloja u Zemljinoj kori (Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho) u kojem dolazi do porasta brzine širenja potresnih valova. To otkriće omogućilo je precizno lociranje epicentra potresa.
Lavoslav Ružička (1887–1976), kemičar; od 1912. profesor i predstojnik Laboratorija za organsku kemiju na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Istaknuo se mnogobrojnim organskim sintezama i radom na steroidima i spolnim hormonima. Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1939. Spomen-muzej otvoren 1977. u njegovoj rodnoj kući u Vukovaru uništen je 1991. u srpskoj agresiji; kuća je obnovljena 2007.
Vladimir Prelog (1906–98), kemičar; na zagrebačkom Tehničkom fakultetu bio profesor i predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a 1941. otišao u Zürich, gdje je na Tehničkoj visokoj školi naslijedio Lavoslava Ružičku. Istaknuo se sintezama mnogobrojnih organskih spojeva; prvi je sintetizirao adamantan, najstabilniji od svih izomera. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975.