Gastronomija

Glavno je obilježje hrvatske kuhinje njezina raznolikost, pa nije moguće izdvojiti tipičnu kuhinju ili tipično jelo. Različiti prirodni i gospodarski uvjeti te raznovrsni kulturni utjecaji uvjetovali su razvoj više regionalnih kuhinja. Izdvajaju se četiri veća područja, a svako od njih ima potpodručja sa svojim specifičnostima i specijalitetima.

Jadranska je obala i kulinarski dio sredozemnoga svijeta. Prehrana je lagana, s mnogobrojnim jelima od ribe i drugih plodova mora − sipa, lignji, hobotnice, školjaka. Od njih se rade buzare, brudeti, peku se na gradelama ili ispod peke. Jede se puno povrća, grahorica, ali i samonikloga bilja (divlje šparoge, livadno bilje, mišanca). Od povrća se rade jušni složenci (maneštre) ili se priprema na lešo, kuhano i začinjeno maslinovim uljem i češnjakom. Maslinovo ulje osnovni je začin jelima. Od mesa se najčešće priprema ovčetina, rjeđe junetina i govedina. Omiljeno je jelo od govedine pašticada, koja se priprema pirjanjem uz dodatak začinskoga bilja, suhih šljiva i smokava, slanine te crnoga vina, a najčešći su prilog njoki (valjušci od krumpirova tijesta). Od svinjetine se dimljenjem i sušenjem na otvorenom rade pršut i panceta. Među sirevima je najpoznatiji suhi ovčji sir s otoka Paga.

U kuhinji Like i Gorskoga kotara češća su jela od mesa: janjetine, kozletine, govedine, manje svinjetine. Meso se kuha s grahom, kiselim zeljem ili repom, peče na žaru ili ispod peke, suši na dimu. Najčešći je prilog krumpir (ličke pole). Poznata su i jela od mesa divljači, posebno gulaši od srnetine ili veprovine. Jedu se različite vrste gljiva kojima obiluju tamošnje šume. Kuhinja tih tradicionalno stočarskih krajeva bogata je i mliječnim proizvodima, poput poznatoga ličkog sira škripavca.

Mliječne prerađevine zastupljene su i u kuhinji sjeverne i središnje Hrvatske. Poznati su svježi meki kravlji sir, koji se jede s vrhnjem, ili podravske prge, sušeni sir začinjen crvenom paprikom i češnjakom. Vrhnje se koristi i kao dodatak varivima i juhama. Najčešće se jede meso peradi i svinjetina. Pečena purica s mlincima, prilogom od beskvasnoga tijesta, jedno je od najpoznatijih jela Hrvatskoga zagorja i zagrebačke okolice. Štrukli, savijača od vučenoga tijesta, najpopularnije je jelo s toga područja, koje se udomaćilo i drugdje u Hrvatskoj. Štrukli mogu biti slani ili slatki, kuhani ili pečeni, ili na juhu, s nadjevom od sira, jabuka, bundeve, maka, prosene kaše i dr. Nekoć su se pripremala i jela od heljdine, prosene ili ječmene kaše, a te su namirnice sve češće i na suvremenom jelovniku.

U kulinarskoj tradiciji sjeveroistočne Hrvatske (Slavonija, Baranja) bitnu ulogu ima svinjetina, svježe pripremljena ili prerađena u suhomesnate proizvode – kobasice, slaninu, šunku, čvarke ili poznati kulen i kulenovu seku. Poznato je jelo čobanac, gulaš od više vrsta mesa s krumpirom ili žličnjacima (kuhano tijesto od brašna i jaja). Od riječne ribe priprema se paprikaš. Jela su jako začinjena ljutom crvenom paprikom. Od svinjskoga se sala rade poznati kolači salenjaci.

Gastronomija je neizostavni dio tradicije hrvatskih regija i bitan čimbenik njihova suvremenog identiteta. Sastavni je dio i turističke ponude, koja uključuje različite gastronomske priredbe, poput dana tartufa u Istri, marunada na Kvarneru, manifestacije Kaj su jeli naši stari u Vrbovcu, Kulenijade u Požegi i Bučijade u Ivanić-Gradu, te restorane i seljačka gospodarstva koji nude jela pripremljena na tradicionalan način ili ona što se temelje na tradiciji, ali su prilagođena suvremenim kulinarskim načelima.