Demografska slika

S pripadajućom površinom Hrvatska je približno dvostruko veća od Belgije, no s 3,9 milijuna stanovnika (prema popisu iz 2021) gotovo trostruko slabije naseljena od nje. Među zemljama Europske unije Hrvatska je 18. po površini, između Litve i Slovačke, te 20. po broju stanovniku, između Irske i Litve.

U posljednjih 160 godina na razvoj stanovništva djelovalo je više čimbenika, od kojih su najvažniji kontinuirano, katkad i intenzivno iseljavanje stanovništva u europske i prekomorske zemlje te svjetski ratovi i Domovinski rat.

Iako se u razdoblju od 160 godina (1857–2021) stanovništvo Hrvatske gotovo udvostručilo, to je malen porast u usporedbi s drugim zemljama (npr. u istom se razdoblju stanovništvo Nizozemske povećalo 5,3 puta). Stanovništvo je uglavnom raslo, osobito visokom stopom potkraj 19. st., kad je ušlo u prvu etapu demografske tranzicije, obilježene visokim stopama prirodne promjene. No početkom 20. st. povećava se iseljavanje, pa se stopa porasta stanovništva smanjuje, a izbijanjem Prvoga svjetskog rata i epidemije španjolske gripe prvi je put došlo do smanjenja broja stanovnika. Nakon blagog oporavka 1920-ih ponovo su slijedila ratna zbivanja i drugo smanjenje stanovništva. Porast stanovništva od 1960-ih do 1980-ih usporavala je smanjena prirodna promjena, izravno povezana sa smanjenom stopom nataliteta, te izraženo iseljavanje na »privremeni rad«. U takvim je okolnostima stanovništvo Hrvatske ubrzano prošlo kroz demografsku tranziciju. Već je kraj 1980-ih obilježen niskom stopom prirodne promjene, što ni u kom slučaju nije bilo u skladu sa stupnjem gospodarskoga razvoja. S tako oslabljenom bazom stanovništva (osobito onoga reproduktivnoga) Hrvatska je 1990-ih prošla kroz još jedan rat i za život nesigurno poraće, a posljedica je treće smanjenje broja stanovnika na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće. Ono je pojačano nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju iseljavanjem, ponajviše u Njemačku, Irsku i Austriju. Prema popisu stanovništva iz 2021. u zemlji živi 3,9 milijuna ljudi, s gustoćom naseljenosti od 68 st./km².

Dugotrajna depopulacija donijela je mnoge negativne posljedice, poput smanjenja jezgre stanovništva koja stvara nove naraštaje, smanjenja radno aktivnoga stanovništva, povećane potrebe za skrbi ostarjeloga stanovništva, odnosno povećanoga ekonomskog i socijalnog opterećenja državnoga proračuna u području mirovinskoga, socijalnog i zdravstvenog zbrinjavanja starijih osoba i sl.

Osim po smanjenju broja stanovnika, suvremena demografska slika Hrvatske u mnogočemu je slična onoj ostalih članica Europske unije. Obilježavaju je još procesi starenja, prirodne depopulacije, prostorne polarizacije stanovništva, a u posljednje vrijeme i useljavanje stranih radnika, uglavnom iz zemalja nečlanica EU-a (BiH, Srbija, Kosovo) te azijskih zemalja (Nepal, Indija, Filipini).

Pitanje demografske revitalizacije na hrvatsku je inicijativu uvršteno u strateški program Europske unije do 2024. godine. Isto tako petogodišnji mandat potpredsjednice Europske komisije za demokraciju i demografiju od 2019. obnaša hrvatska europarlamentarka Dubravka Šuica. Hrvatska je 2023. donijela sveobuhvatnu Strategiju demografske revitalizacije do 2033. godine.

Produljenjem očekivane životne dobi na 81 godinu za žene i 75 za muškarce stanovništvo sve brže stari. Prosječna se starost s 30,7 godina prije šezdesetak godina povisila na 44,3 godine. U dobi od 65 i više godina danas je gotovo četvrtina stanovnika Hrvatske (22%), a prije pedesetak godina taj je udio iznosio 12%. Nadalje, stanovništvo u osnovnoškolskoj dobi (do 14 godina) danas čini tek 14% ukupne populacije, a početkom 1960-ih taj je udio bio 27%. S procesom starenja stanovništva usko je vezana prirodna depopulacija, odnosno smanjenje stanovništva zbog više umrlih nego rođenih, te pad prosječnoga broja djece po ženi u fertilnoj dobi (1,5), čime se Hrvatska također svrstava uz bok ostalih europskih država.

Prirodna promjena od -6,8‰, poput ostalih demografskih procesa u Hrvatskoj, ima višedesetljetnu povijest. Natalitet neprekidno pada od 1950-ih, mortalitet se od 1970-ih povisuje, a od 1990-ih, kad je smrtnost povećana ratnim gubitcima, negativne su i vrijednosti prirodne promjene.