Oduvijek dio srednjoeuropskih i mediteranskih kulturnih krugova, točnije zapadne civilizacije na susretištu s istokom, hrvatsko kulturno bogatstvo i danas svjedoči o povezanosti Hrvatske s ključnim europskim kulturnim epohama. Među vidljivijim su tragovima toga bogatstva spomenici na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine kao što su netaknuta parcelizacija starogrčkoga polja u Starom Gradu na Hvaru, gradska jezgra antičkoga Splita s palačom rimskoga cara Dioklecijana, ranokršćanska Eufrazijeva bazilika, romanička jezgra grada Trogira, ranorenesansna katedrala sv. Jakova u Šibeniku te renesansni Dubrovnik. Od najvećih umjetnika i književnika valja spomenuti Marka Marulića (1450–1524), »oca hrvatske književnosti«, čija su se djela čitala diljem Europe, Jurja Dalmatinca (15. st.), najvećega hrvatskog renesansnog kipara i graditelja, Julija Klovića (1498–1578), najvećega renesansnog minijaturista, Luku Sorkočevića (1734–89), prvoga hrvatskog skladatelja simfonija, Ivanu Brlić-Mažuranić (1874–1938), »hrvatskoga Andersena«, Ivana Meštrovića (1883–1962), slavnoga kipara i, prema Rodinu, »najvećega fenomena među umjetnicima«, Milku Trninu (1863–1941), najveću hrvatsku opernu divu, ili pak Miroslava Krležu (1893–1981), enciklopedista i po mnogima najvećega hrvatskog pisca 20. stoljeća. Među suvremenim umjetnicima ističu se Branko Lustig (1932), producent Oscarom nagrađenih filmova Schindlerova lista i Gladijator, te pijanistički virtuoz Ivo Pogorelić.