hrvatska.eu zemlja i ljudi
Hrvatski sabor, proglašenje Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990, kojim je zamijenjen dotadašnji Ustav Socijalističke Republike Hrvatske.
Politički ustroj

Ustav

Ustav Republike Hrvatske Hrvatski sabor usvojio je 22. prosinca 1990, pa se on popularno naziva i »božićnim Ustavom«. Njegove izmjene i dopune donesene su 1997, 2000, 2001. i 2010.

Ustav Republike Hrvatske sastoji se od više vrsta pravnih normi koje određuju povijesno utemeljenje države te propisuju i štite temeljna prava i dužnosti građana i institucija vlasti u skladu s liberalnim, demokratskim i socijalnim vrijednostima. Opsegom i brojem članaka jedan je od kraćih europskih ustava.

Izvorišne osnove navode dokumente o povijesnim korijenima i kontinuitetu državnosti i suverenosti suvremene hrvatske države od 7. st. do odluka Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 1943, potom Ustava Narodne Republike Hrvatske 1947. te ustava Socijalističke Republike Hrvatske 1963–90.

Temeljne odredbe određuju Hrvatsku kao jedinstvenu, demokratsku i socijalnu državu. Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrjednote ustavnoga poretka.

Prema normama koje uređuju zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svatko ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim obilježjima. Svi su pred zakonom jednaki, a pripadnicima nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom te kulturna autonomija. Nadalje, jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli te sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, a sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina. Jamči se pravo vlasništva, a poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada te pravo na zdravstvenu zaštitu.

Prema normama koje uređuju ustrojstvo državne vlasti određuje se djelokrug Hrvatskoga sabora kao zakonodavne vlasti, Vlade i Predsjednika Republike kao izvršne vlasti, potom sudbene vlasti te djelokrug državnog odvjetništva. Ustav također određuje poziciju Ustavnoga suda, administrativnu podjelu države na regionalnu (županije) i lokalnu (gradovi i općine) samoupravu te određuje odnose s drugim državama.