Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. U Zagrebu, koji ima oko 700 000 stanovnika, živi svaki šesti stanovnik Hrvatske.

Zemljopis i stanovništvo

Hrvatska ukratko

Hrvatska u Europskoj uniji
Hrvatski grb
Hrvatska zastava

Preuzmite hrvatski grb  |  Preuzmite hrvatsku zastavu

Službeni naziv Republika Hrvatska
Glavni grad Zagreb
Površina kopno 56 594 km², obalno more (unutrašnje morske vode i teritorijalno more) 31 067 km²
Susjedne države i duljina granica Slovenija 668 km
Mađarska 355 km
Srbija 318 km
Bosna i Hercegovina 1011 km
Crna Gora 23 km
Duljina morske obale kopno 1 777 km, otoci 4 058 km
Najviši vrh Dinara, 1 831 m
Jezik hrvatski
Broj stanovnika (popis 2011) 4 456 096
Najveći gradovi (popis 2011) Zagreb 688 163
Split 167 121
Rijeka 128 384
Osijek 84 104
Zadar 71 471
Pula 57 460
Slavonski Brod 53 531
Karlovac 46 833
Varaždin 38 839
Šibenik 34 302
Sisak 33 322
Vinkovci 32 029
Velika Gorica 31 553
Dubrovnik 28 434
Politički sustav unitarna republika s parlamentarnim sustavom
Državni poglavar predsjednik Republike
Članstvo u međunarodnim organizacijama Ujedinjeni narodi od 1992.
NATO od 2009.
Europska unija od 2013.
Bruto društveni proizvod (2012) 334 milijardi kuna (45 milijardi EUR)
Bruto društveni proizvod po stanovniku 10 205 EUR
Izvoz 9,6 milijardi EUR
Uvoz 16,2 milijardi EUR
Valuta kuna (HRK)
Dan državnosti 25  lipnja
Međunarodna oznaka HR
Telefonski predbroj 385
Internetska domena  hr
Vremenska zona UTC+1

Položaj

Na suvremenoj međunarodnoj političkoj pozornici Hrvatska je nazočna od državnog osamostaljenja iz jugoslavenske federacije, dakle tek nešto više od dva desetljeća, no po svojoj povijesti i kulturi ona je jedna od starijih europskih zemalja. Današnji hrvatski teritorij i granice oblikovani su kroz dugotrajnu povijest, tijekom koje je hrvatski narod, bilo samostalno, bilo u okviru različitih državnih zajednica, kontinuirano iskazivao nacionalni i politički subjektivitet.

Geopolitički položaj Hrvatske određen je, stoga, dodirom i utjecajima različitih etničkih, vjerskih, gospodarskih i političkih čimbenika. Uvažavajući složen položaj svoje zemlje, hrvatski je autori najčešće definiraju kao srednjoeuropsku i sredozemnu.

Video
Fairy tale Croatia

Prema pretežitoj povijesnoj orijentaciji većeg dijela svojega današnjeg teritorija prema Beču i Budimpešti, kao i prema zemljopisnim obilježjima svoje kontinentalne unutrašnjosti, Hrvatska je srednjoeuropska zemlja. S druge strane, iznimno dugačko morsko pročelje, koje je s neposrednom unutrašnjošću povijesno bilo pod presudnim utjecajem maritimne sile Venecije, čini je sredozemnom zemljom. U zaleđu jadranske obale, u trokutu gradova Nin–Knin–Šibenik, bila je i jezgra prvotne srednjovjekovne hrvatske države. Općim pomicanjem gospodarskog težišta u Europi prema sjeveru te ulaskom Hrvatske u državne veze s Ugarskom, pomaknulo se i hrvatsko državno težište prema Zagrebu.

U širem okruženju hrvatskog područja razvilo se tijekom povijesti nekoliko moćnih političkih i gospodarskih, a i civilizacijskih središta (starogrčko, rimsko, bizantsko, franačko, ugarsko, osmansko, venecijansko). Njihovi su se utjecaji na području Hrvatske prožimali, a nerijetko i sukobljivali. U podjeli uvjetovanoj raskolom kršćanstva Hrvatska se priklonila zapadnomu dijelu, tvoreći ujedno njegov istočni granični rub. Dugotrajni sukobi moćnih sila, uz tek iznimna mirnodopska razdoblja, značili su stalnu prijetnju opstojnosti Hrvatske i prepreku nacionalnomu razvitku. U nekoliko navrata izvanjska su središta na hrvatskom području organizirala vojne obrambene sustave (npr. franačke istočne marke, austrijska Vojna granica). Hrvatska se našla i na putu najdubljeg prodora Osmanskoga Carstva prema središnjoj Europi, što je uzrokovalo sažimanje hrvatske države te povlačenje hrvatskoga etničkog područja prema zapadu. Konačna je posljedica takva položaja Hrvatske neobičan oblik njezina suvremenoga državnog teritorija, koji u širokom luku zaokružuje susjednu Bosnu i Hercegovinu. Položaj zemlje na dodiru različitih kultura ostavio je tragove u raznovrsnom materijalnom i duhovnom naslijeđu, koji su danas s izvornom hrvatskom tradicijom uklopljeni u vlastiti nacionalni identitet, prepoznatljiv u zajednici europskih naroda.

Izravna posljedica pripadnosti različitim političkim centrima tijekom povijesti bila je dugotrajna razjedinjenost hrvatskih zemalja, današnjih povijesnih regija. U takvim prilikama hrvatska politogeneza bila je otežana i usporena. Nakon višestoljetnih političkih veza sa srednjoeuropskim zemljama Austrijom i Ugarskom Hrvatska 1918. ulazi u jugoslavensku državu, težište i središte koje je bilo istočnije, pa su u najvećem dijelu 20. st. hrvatski interesi bili podređeni jugoslavenskima. Ipak i u okviru Jugoslavije Hrvatska je nastavila razvijati vlastite potencijale a povremeno i iskazivati političke ciljeve. U takvim uvjetima ograničene samostalnosti Hrvatska je nakon II. svjetskog rata uspjela teritorijalno integrirati veći dio svojega etničkog područja, u uvjetima raspada Jugoslavije vojno ga obraniti te se, nakon sloma blokovske podjele u Europi, izboriti i za međunarodno priznanje. Njezin suverenitet te vjekovna orijentacija prema Zapadu potvrđuje se i ulaskom u Europsku uniju u okviru koje još jednom zauzima granični položaj koji joj nalaže da s posebnim interesom i razumijevanjem sudjeluje u procesu širenja na preostale zemlje nečlanice.

Nacionalni simboli

Lijepa naša domovino

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

 

Himna. Nacionalna je himna Lijepa naša domovino. Nastala je u vrijeme narodnoga preporoda u prvoj polovici 19. st. Tekst je napisao pjesnik Antun Mihanović, a uglazbio ga Josip Runjanin. Od 1891. prihvaćena je za neslužbenu nacionalnu himnu te joj je 1935. podignut i spomenik uz rijeku Sutlu u Hrvatskom zagorju. Službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske proglašena je 1972, a potvrđena je i Ustavom 1990.

Zastava. Službena hrvatska zastava sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s državnim grbom u sredini, a u uporabi je od 1990. Trobojnica se počela isticati 1848. pod utjecajem Francuske revolucije, a nastala je spajanjem tradicionalnih heraldičkih boja povijesnih hrvatskih zemalja. Uporabu takve trobojnice propisala je i Hrvatsko-ugarska nagodba 1868, a isticala se i u 20. st. do proglašenja državne neovisnosti.

Grb. I grb je u službenoj uporabi od 1990. To je povijesni hrvatski grb u obliku štita, podijeljen na 25 crvenih i bijelih (srebrnih) polja. Pet manjih štitova u kruni nad grbom povijesni su grbovi (s lijeva): najstariji poznati hrvatski grb te grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.

Povijesni hrvatski grb pojavljuje se u različitim prigodama od 15. st. Grb s 8 × 8 polja nalazio se 1527. na dokumentu kojim je Sabor potvrdio izbor Ferdinanda I. Habsburškoga za hrvatskoga kralja, te je postao osnovom kasnijih hrvatskih grbova u okviru Habsburške Monarhije. Bio je i sastavni dio službenoga grba Socijalističke Republike Hrvatske do 1990.

Nacionalni blagdani. Dan državnosti obilježava se 25. lipnja, na datum kad je Hrvatski sabor 1991. proglasio neovisnost Republike Hrvatske. Službeni su nacionalni blagdani i Dan neovisnosti (8. listopada), Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja (5. kolovoza), Dan antifašističke borbe (22. lipnja), Praznik rada (1. svibnja) i Nova godina. Neradni su dani i crkveni blagdani prema gregorijanskom kalendaru: Sveta tri kralja, Uskrs, Tijelovo, Velika Gospa, Svi sveti, Božić i Sveti Stjepan. Božić prema julijanskomu kalendaru neradni je dan za građane pravoslavne vjere, Ramazanski bajram i Kurban-bajram za građane islamske vjere te Roš hašana i Jom kipur za građane židovske vjere.

Zemljopis

Hrvatska ima više od tisuću otoka i otočića i treću najdužu obalu na Sredozemlju.

Hrvatska ima oblik potkove koja se proteže od Vukovara na sjeveroistoku preko Zagreba na zapadu do Dubrovnika na krajnjem jugu. Te je obrise najvećim dijelom dobila još potkraj 17. st. S kopnenom površinom od 56 594 km² 19. je po veličini zemlja Europske unije, između Latvije i Slovačke. Reljefno i klimatski iznimno je raznolika zemlja. Njezino područje istodobno obuhvaća prostrane nizine u kontinentalnom dijelu između rijeka Drave i Save (Slavonija), prave planinske krajeve u središnjem (Lika i Gorski kotar), a u zapadnom i južnom dijelu dugačku, razvedenu i osunčanu obalu s više od 1000 otoka (Istra i Dalmacija). Kao podunavska i jadranska zemlja te mediteransko pročelje Srednje Europe, ima povoljan geoprometni položaj na susretištu važnih europskih koridora, a njezine su luke izlaz na more za sjevernije susjedne zemlje. Osim što je treća u Europi po vodnom bogatstvu, Hrvatska ima osobito očuvanu prirodu sa stotinama endemskih biljnih i životinjskih vrsta, te je gotovo 10% njezina teritorija zaštićeno u okviru 11 parkova prirode, 8 nacionalnih parkova i dva stroga rezervata. › Opširnije

Jeste li znali? Planina Velebit uvrštena je u međunarodnu mrežu rezervata biosfere (UNESCO-ov znanstveni program Čovjek i biosfera), a pet je područja na međunarodnom popisu vrijednih močvara, osobito kao staništa ptica močvarica: Kopački rit, Lonjsko polje, Delta Neretve, Crna Mlaka i Vransko jezero.

Povijesni pregled

Grbovi Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te grada Zagreba na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu.

Suvremena Hrvatska, neovisna od 1991, nasljednica je hrvatskih srednjovjekovnih kneževina iz 9. st., uspostavljenih na markama Karolinškog Carstva, potom i Hrvatskoga Kraljevstva, utemeljena 925. za kralja Tomislava. Nedugo nakon smrti posljednjega velikog hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira Hrvatska je 1102. sklopila personalnu uniju s Ugarskom, čije je prijestolje u 14. st. pripalo francuskoj Anžuvinskoj dinastiji. Nakon prodora Osmanlija u 16. st. i gubitka velikih dijelova zemlje, hrvatski velikaši izabiru 1527. Ferdinanda I. Habsburgovca za vladara, čime Hrvatska sve do 1918. biva dijelom Austrijskog Carstva. Prva polovica toga razdoblja obilježena je neprestanim ratovima s Osmanlijama i venecijanskim prisvajanjem sve većega dijela obale (Istre i Dalmacije), osim na krajnjem jugu, gdje se Dubrovnik 1358–1808. razvija kao neovisna republika i slobodno trguje po Sredozemlju. Nakon poraza Venecije i kratkotrajnog uključivanja južnog dijela Hrvatske u Napoleonove Ilirske pokrajine (1809–13) sve su se hrvatske zemlje našle u sklopu Habsburške Monarhije, ali i dalje razdvojene. Nakratko su ujedinjene 1848, za hrvatskoga narodnoga preporoda. Nakon Prvoga svjetskog rata Hrvatska postaje dio Kraljevine Jugoslavije, preoblikovane nakon 1945. u komunističku federaciju, u kojoj je do 1991. jedna od šest republika. No iako je kao samostalna država međunarodno priznata 15. siječnja 1992, Hrvatska je bila prisiljena oružjem braniti svoju neovisnost sve do 1995. i oslobađanja okupiranih područja. Godine 1992. postala je članicom UN-a, 2009. NATO-a, a 1. srpnja 2013. Europske unije. › Opširnije

Jeste li znali? Hrvatska je prvi put priznata 7. lipnja 879, kad je papa Ivan VIII. knezu Branimiru priznao naslov hrvatskog vladara (dux Croatorum).

Politički ustroj

Hrvatski sabor jedan je od najstarijih parlamenata u Europi.

Hrvatska je parlamentarna demokracija, a po svom ustroju jedinstvena republika. Također je socijalna država, a sloboda, jednakost, ravnopravnost i vladavina prava među najvišim su vrednotama ustavnoga poretka. Politički sustav utemeljen je na načelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. U jednodomni parlament, Sabor, koji baštini višestoljetnu parlamentarnu tradiciju, zastupnici se biraju na četiri godine. Predsjednik Republike, koji se bira na općim i neposrednim izborima na pet godina, zastupa zemlju u inozemstvu, surađuje s Vladom u oblikovanju i provođenju vanjske politike i zapovijeda oružanim snagama. Vlada predlaže zakone i državni proračun, vodi vanjsku i unutarnju politiku te usmjerava i nadzire rad državne uprave. Hrvatska je administrativno podijeljena na 20 županija i Grad Zagreb. Uz sudbenu vlast postoje i instituti Pučkoga pravobranitelja, koji promiče i štiti ustavna i zakonska prava građana, te pravobranitelja za djecu, ravnopravnost spolova i osobe s invaliditetom. › Opširnije

Jeste li znali? Najstariji sačuvani zapisnik saborskoga zasjedanja potječe iz 1273. Do 16. st. zasjedaju odvojeno Slavonski i Hrvatski sabor, a od 1681. zasjeda Sabor Kraljevstava Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Službeni jezik do 1847. bio je latinski, otad je hrvatski.

Stanovništvo

U Hrvatskoj očekivana životna dob iznosi 80 godina za žene i 73 godine za muškarce.

S 4,3 milijuna stanovnika Hrvatska je 21. zemlja Europske unije, između Irske i Litve. Oko 60% stanovništva živi u urbanim sredinama, koje čine manje od 15% površine zemlje, a od toga svaki četvrti stanovnik živi u glavnom gradu Zagrebu. Produljenjem očekivane životne dobi stanovništvo gotovo četvrtina stanovnika Hrvatske starije je od 60 godina, a oko 15% mlađe je od 15 godina. Prema narodnosnomu sastavu Hrvati čine više od 90% stanovništva. S udjelom od 86% u kategoriji vjeroispovijesti najzastupljeniji su rimokatolici, pravoslavaca je 4,4%, uglavnom Srba, koji su i najbrojnija nacionalna manjina, muslimana 1,5%, a protestanata 0,3%. Hrvati kao autohtono stanovništvo žive i u susjednim zemljama, ponajviše u Bosni i Hercegovini. Hrvatska dijaspora u svijetu, od Australije do Sjeverne i Južne Amerike te Zapadne Europe, obuhvaća više od dva i pol milijuna ljudi. › Opširnije

Jeste li znali? Najnoviji arheološki nalazi koji datiraju iz približno 6300 pr. Kr. pokazuju na to da su Vinkovci (Slavonija) najstariji europski grad, s urbanim kontinuitetom starijim od osam tisućljeća.

Gospodarstvo

Croatia Airlines, hrvatska nacionalna zrakoplovna kompanija osnovana 1989, član je udruženja Star Alliance od 2004.

Budući da uslužne djelatnosti čine oko dvije trećine bruto domaćega proizvoda (BDP), a udio je poljoprivrede manji od 5%, hrvatsko gospodarstvo po svojoj je strukturi slično gospodarstvima zemalja Europske unije. Glavne gospodarske grane u zemlji određene su prirodnim bogatstvima, ali i tehnologijom i industrijom (brodogradnja, graditeljstvo, petrokemija, prehrambena industrija). Najvažnija je gospodarska grana turizam, s 10 milijuna stranih gostiju godišnje te i 15% udjela u BDP-u. Kao i u mnogim europskim zemljama u doba krize najveći je problem hrvatskoga gospodarstva relativno visoka stopa nezaposlenosti. Hrvatska ima razvijenu infrastrukturu, a u posljednjih je petnaest godina izgradila čak 1000 km modernih autocesta, čime je znatno pridonijela i povezanosti zemalja Unije. Upravo s njima, ponajprije s Italijom, Njemačkom, Slovenijom i Austrijom, Hrvatska ostvaruje gotovo dvije trećine svoje vanjske trgovine, a važni su joj trgovinski partneri i Bosna i Hercegovina te Srbija. › Opširnije

Jeste li znali? S obzirom na površinu zemlje i broj stanovnika Hrvatska je po izgrađenim autocestama prva u jugoistočnoj Europi, ali i ispred mnogih članica Europske unije.

Obrazovanje i znanost

Nikola Tesla, pionir modernog sustava prijenosa električne energije izmjeničnom strujom. Jedinica magnetske indukcije nosi njegovo ime.

U skladu s europskim standardima hrvatsko je visoko školstvo na svojim učilištima prihvatilo najbolje odlike Bolonjskoga procesa, pridonoseći rastućoj integraciji znanosti i znanstvenika u Europi. Suvremeni hrvatski obrazovni i znanstveni sustavi zasnivaju se na tradiciji utemeljenoj još 1396, kad je u Zadru osnovano prvo sveučilište, a najveće, zagrebačko, datira iz 1669. Među brojnim hrvatskim znanstvenicima i izumiteljima međunarodnoj su znanosti osobito pridonijeli Ruđer Bošković (1711–87) i Nikola Tesla (1856–1943). Prvi od njih, isusovac, matematičar, astronom, filozof, diplomat i pjesnik, istaknuo se teorijom atomistike kao jedan od najuglednijih fizičara, a po njem je nazvan i krater na Mjesecu. Današnji je pak sustav prijenosa električne energije nezamisliv bez izumitelja Nikole Tesle, tvorca prve hidroelektrane, na slapovima Niagare, i električnoga motora kakav se nalazi u gotovo svim kućanskim aparatima. I na drugim izumima koji su čine svakidašnjicu modernoga čovjeka, primjerice na kravati, padobranu, penkali, cepelinu, mp3-playeru ili sustavu identifikacije otiskom prsta, razabire se potpis hrvatske stvaralačke misli. Takva znanstvena izvrsnost svoj najviši izraz ima u Nobelovoj nagradi, koju su dobila dvojica hrvatskih kemičara, Lavoslav Ružička (1939) i Vladimir Prelog (1975). › Opširnije

Jeste li znali? Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, najstarija u jugoistočnoj Europi (1866), ima do 160 redovitih članova (akademika).

Kultura

Antun Augustinčić, Spomenik miru u New Yorku (1955)

Oduvijek dio srednjoeuropskih i mediteranskih kulturnih krugova, točnije zapadne civilizacije na susretištu s istokom, hrvatsko kulturno bogatstvo i danas svjedoči o povezanosti Hrvatske s ključnim europskim kulturnim epohama. Među vidljivijim su tragovima toga bogatstva šest spomenika na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine: netaknuta parcelizacija starogrčkog polja u Starom Gradu na Hvaru, gradska jezgra antičkog Splita s palačom rimskog cara Dioklecijana, ranokršćanska Eufrazijeva bazilika, romanička jezgra grada Trogira, ranorenesansna katedrala sv. Jakova u Šibeniku te renesansni Dubrovnik. Od najvećih umjetnika i književnika valja spomenuti Marka Marulića (1450–1524), »oca hrvatske književnosti«, čija su se djela čitala diljem Europe, Jurja Dalmatinca (15. st.), najvećega hrvatskog renesansnog kipara i graditelja, Julija Klovića (1498–1578), najvećeg renesansnog minijaturista, Luku Sorkočevića (1734–89), prvoga hrvatskoga skladatelja simfonija, Ivanu Brlić-Mažuranić (1874–1938), »hrvatskoga Andersena«, Ivana Meštrovića (1883–1962), slavnoga kipara i, prema Rodinu, »najvećeg fenomena među umjetnicima«, Milku Trninu (1863–1941), najveću hrvatsku opernu divu, ili pak Miroslava Krležu (1893–1981), enciklopedista i po mnogima najvećega hrvatskoga pisca 20. stoljeća. Među suvremenim umjetnicima ističu se Branko Lustig (1932), producent Oscarom nagrađenih filmova Schindlerova lista i Gladijator, pijanistički virtuoz Ivo Pogorelić te violončelistički duet 2Cellos. › Opširnije

Jeste li znali? Portret hrvatskog minijaturista Julija Klovića iz 1570. najraniji je od sačuvanih portreta koje je izradio veliki španjolski slikar i kipar grčkog podrijetla El Greco. Nastao je kao znak zahvalnosti za pomoć i Klovićeve preporuke tada još mladomu i nepoznatomu slikaru.

Društvo i način života

Višeglasno pjevanje dalmatinskih klapa upisano je na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske baštine.

Tradicionalni način života obilježen je ponajprije zajedništvom, koje se ogleda u običajima, obrtima i folkloru, ali i u gastronomskim navikama, obilježenima ponajprije regionalnim osobitostima, koje su kao dio turističke ponude sve dostupnije i inozemnim gostima. Hrvatska se osobito ponosi vrhunskim maslinovim uljem i biranim autohtonim sortama vina. Spomenuto zajedništvo očituje se i u sportu i rekreaciji – popularnim načinima provođenja slobodnoga vremena. S obzirom na to, ali i uspjehe svojih vrhunskih sportaša, Hrvatska se drži jednom od najsportskijih europskih zemalja. Upravo su sportaši nerijetko bili prepoznatljivi predstavnici zemlje, a među njima se ističu košarkaš Dražen Petrović, nogometaš Davor Šuker, tenisač Goran Ivanišević, skijaši Janica i Ivica Kostelić, ali i reprezentacije u vaterpolu i rukometu. › Opširnije

Jeste li znali? S osvojene četiri zlatne i dvije srebrne olimpijske medalje hrvatska skijašica Janica Kostelić najbolja je alpska skijašica u povijesti Zimskih olimpijskih igara.

Hrvatska u Europi kroz stoljeća

Grofica Jelena Zrinski (1643-1703), koju je francuski kralj Luj XIV navodno nazvao „najhrabrijom ženom Europe“.

Imajući na umu sve njezine posebnosti i utjecaje koji su se kroz nju prepletali, kao razmeđu istočne i zapadne civilizacije, korijen je i izraz hrvatske kulture uvijek bio nedvosmisleno zapadnoeuropski. Kulturni odnosi Hrvatske i Hrvata s drugim europskim narodima i zemljama imaju dugu tradiciju, već od uspostavljanja prvih hrvatskih kneževina (9. st.). Kasnijim razvojem pojedinih narodnih kultura oni se i umnažaju, te se danas, poglavito u okviru suvremenih globalizacijskih procesa, uklapaju i u svjetsku kulturu, no zadržavajući svoj prepoznatljiv identitet. U okrilju današnje Europske unije nalazi se nekoliko kulturnih krugova – srednjoeuropski, njemački, talijanski, francuski i britanski – s kojima je Hrvatska kroz povijest imala najbogatije doticaje. › Opširnije

Jeste li znali?

Hrvatska je domovina kravate. Najveća kravata na svijetu instalirana je 2003. oko rimskog amfiteatra u Puli (autor: Marijan Bušić).

Potpuno »zaokruženo znanje« o Hrvatskoj nije moguće napisati, no vrijedi spomenuti da se pojam kojim se takvo znanje označuje – enciklopedija – već 1559. našao u naslovu jednoga djela hrvatskog humanista Pavla Skalića, odakle se proširio u sve jezike svijeta. Slično se svijetom, kao mjera elegancije, raširila i kravata, koje su prvi primjerci bili slikoviti rupci na odori hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu. Nezaobilazni su dio svakidašnjice, zaslugom hrvatskoga programera Tomislava Uzelca, i MP3-svirači. Venecijanski istraživač Marko Polo rodio se prerano da bi imao takav svirač, no s Hrvatskom ga, prema nekim istraživačima, povezuje mjesto obiteljskoga podrijetla – otok Korčula. Iz toga dijela Hrvatske potječe i dalmatinski pas, najpoznatija autohtona hrvatska pseća pasmina, bez koje ne bi bilo glasovitoga Disneyeva animiranog filma 101 dalmatinac. U ovom poglavlju otkrit ćete još mnoge zanimljivosti o Hrvatskoj... › Opširnije