U Hrvatskoj je 2011. bilo preko 402 000 korisnika socijalne skrbi, od čega oko 83 000 maloljetnika. Hrvatska raspolaže s 52 doma za djecu, 196 domova za starije i nemoćne te 49 domova za tjelesno ili mentalno oštećene osobe.

Društvo i način života

Socijalna zaštita

Socijalna zaštita u Republici Hrvatskoj odnosi se na organiziranu zaštitu ranjivih skupina stanovništva, kao što su bolesni, stari, nesposobni za rad, nezaposleni, socijalno ugroženi, obitelji s djecom; provodi je država preko doprinosa po načelima solidarnosti.

Obuhvaća zdravstveno i mirovinsko osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti te osiguranje obiteljskih dodataka, socijalne pomoći i dječjeg doplatka.

Obvezno osnovno zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), a obuhvaća troškove zdravstvenih usluga propisanih zakonom. Tu spadaju i usluge vezane uz slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti te naknade za plaću tijekom bolovanja, rodiljnog i roditeljskog dopusta i nadoknade troškova prijevoza koji je u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. One usluge čije troškove ne pokriva osnovno zdravstveno osiguranje snosi pojedinac sam ili preko dodatnoga zdravstvenog osiguranja.

Mirovinska reforma započela je 1998, a 2002. uspostavljen je sustav od 3 mirovinska stupa: prvi – sustav generacijske solidarnosti; drugi – obvezno individualno mirovinsko osiguranje; treći – dobrovoljno mirovinsko osiguranje. Druga su dva stupa individualna kapitalizirana štednja osiguranika.

Institucija zadužena za organizaciju i provođenje sustava mirovinskog osiguranja jest Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i javnog je karaktera. Uplate u prva dva stupa obvezne su za sve zaposlene i iznose 15%, odnosno 5% bruto plaće.