Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), najstarija u jugoistočnoj Europi (1866), u 9 svojih razreda okuplja do 160 redovitih članova (akademika). U svom sastavu HAZU ima i znanstvenoistraživačke i umjetničke institute te mnoga znanstvena vijeća i odbore.

Obrazovanje i znanost

Znanost

Znanstvenu djelatnost u Hrvatskoj, osim sveučilišta i njihovih sastavnica obavljaju znanstveni instituti i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. U 2010. više od 11 000 znanstvenika i istraživača bilo je zaposleno u 234 znanstvene i istraživačke institucije; oni su te godine objavili 10 014 znanstvenih i istraživačkih radova.

Najviša je znanstvena i umjetnička ustanova Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), osnovana u Zagrebu 1866. zalaganjem đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815–1905) pod imenom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU). Glavna joj je zadaća poticanje i organiziranje hrvatske znanstvene, umjetničke i kulturne djelatnosti te njihovo promicanje u svijetu. Akademija ima 9 razreda i više znanstvenih instituta. U njezinu je sastavu knjižnica, Strossmayerova galerija starih majstora, Gliptoteka, Kabinet grafike i Arhiv.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, najstarija u jugoistočnoj Europi (1866), ima do 160 redovitih članova (akademika).
Institut Ruđer Bošković, najveća znanstveno-istraživačka ustanova u zemlji.
Herman Dalmatin, O bitima (De essentiis), stranice o pomrčini Sunca, London, British Museum.

Najveća je znanstveno-istraživačka ustanova u Hrvatskoj Institut Ruđer Bošković, osnovan 1950, a djeluje na području prirodoznanstvenih istraživanja. Među značajnije institute ubrajaju se i Institut građevinarstva Hrvatske, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut za etnologiju i folkloristiku, Institut za fiziku Sveučilišta u Zagrebu, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatski institut za povijest, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Ekonomski institut, Institut za povijest umjetnosti, Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, Poljoprivredni institut u Osijeku i dr.

Znanstvenici

Prvi veliki doprinos zapadnoeuropskoj znanosti dao je Herman Dalmatin u 12. st. U 14. i 15. st. hrvatski znanstvenici djeluju u europskim središtima. U 16. st. zadarski je liječnik i fizičar Frederik Grisogono dao vrijednu teoriju plime i oseke te promicao astrološku medicinu. U tom su stoljeću u Dubrovniku djelovali i astronomi i prirodni filozofi Nikola Nalješković, Nikola Vitov Gučetić, Miho Monaldi i Antun Medo, a najpoznatiji hrvatski filozof i znanstvenik bio je Frane Petrić. U 17. st. teolog i znanstvenik Markantun de Dominis iz Raba piše o optici, plimi i oseci, Marin Getaldić daje prilog svjetskoj matematici, a izumitelj Faust Vrančić konstruira prvi padobran. Središnja ličnost hrvatske znanosti u 18. st. bio je Ruđer Bošković sa svojom prirodnom filozofijom. U 19. st. više znanstvenika djeluje u Ugarskoj i Slovačkoj, među njima astronom i matematičar Mirko Danijel Bogdanić i fizičar Franjo Josip Domin. Početkom 20. st. velik doprinos svjetskoj znanosti dali su geofizičar Andrija Mohorovičić te paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger, koji se tumačenjem nalaza krapinskog pračovjeka svrstao u utemeljitelje svjetske paleoatropologije. U tom razdoblju ističe se osebujna ličnost izumitelja i znanstvenika Nikole Tesle. Tijekom 20. st. eminentni znanstvenici djeluju u Hrvatskoj i u inozemstvu, npr. fizičar Ivan Supek, nobelovci Ružička i Prelog, a tu tradiciju danas nastavljaju molekularni biolozi Miroslav Radman i Ivan Đikić, fizičari Davor Pavuna i Marin Soljačić te brojni drugi.

Ruđer Bošković
Faust Vrančić
Dragutin Gorjanović-Kramberger

Herman Dalmatin (oko 1110 – nakon 1143), filozof, teolog, astronom i prevoditelj. S arapskog prevodio astronomske i astrološke tekstove na latinski te prvi započeo prijevod Kurana. Preveo Ptolomejevo djelo Planisphera te revidirao prijevod Euklidovih Elemenata. Glavno mu je djelo O bitima, u kojem je razložio vlastiti filozofski sustav.

Benedikt Kotruljević (oko 1416–69), diplomat i pisac; 1453. preselio se u Napulj. Autor je prvoga sustavnog europskog djela o trgovini (O trgovini i savršenom trgovcu); prvi pisao o dvostavnom knjigovodstvu.

Frane Petrić (Franciscus Patricius) (1529–97), filozof i polihistor; djelovao u Modeni, Ferrari i Rimu, gdje je predavao filozofiju; antiaristotelovac i novoplatonist, bitno utjecao na pojavu nove zapadnoeuropske znanosti i filozofije. U djelima je obrađivao i druga područja znanja (geometrija, povijest ratovanja).

Djelo o trgovini Benedikta Kotruljevića
Frane Petrić
Marin Getaldić

Marin Getaldić (1568–1626), matematičar i fizičar; znatno utjecao na razvoj primjene algebre na geometriju. Izradio parabolično zrcalo. Surađivao s matematičarem Françoiseom Vièteom u Francuskoj i Galileom Galileijem u Italiji.

Ruđer Josip Bošković (1711–87), fizičar, matematičar, astronom i filozof. Bio je isusovac, profesor matematike u Rimu, Paviji i Milanu te upravitelj optike za francusku ratnu mornaricu u Parizu. Član londonskoga Royal Society. Glavnim djelom Teorija prirodne filozofije izgradio je izvornu teoriju sila i strukture tvari, koja dobiva sve više potvrda u spoznajama moderne fizike. Objavio je mnogobrojne radove s izvornim otkrićima iz područja matematike, astronomije, geofizike, arheologije; izradio je različite optičke, astronomske i geodetske instrumente; proveo je hidrotehničke, geodetske, kartografske i statičke ekspertize i mjerenja (učvrstio kupole bazilike sv. Petra u Rimu i katedrale u Milanu).

Nikola Tesla (1856–1943), izumitelj; 1884. otišao u SAD, gdje je osnovao vlastiti laboratorij; patentirao oko 700 izuma, od kojih su mnogi ključni za čovječanstvo, te se i danas primjenjuju (cjelovit sustav proizvodnje, prijenosa i primjene izmjenične višefazne struje, radar, transformator, daljinsko upravljanje itd.); većinu izuma otkupila je tvrtka Westinghouse. Prema njegovu je sustavu izmjeničnih struja na vodopadu Niagare 1895. izgrađena hidroelektrana, prva u SAD-u koja je omogućila osvjetljavanje udaljenijih gradova. Teslinom zaslugom iste je godine izgrađena i hidroelektrana na rijeci Krki kraj Šibenika, najstarija u Europi. Po njem je nazvana jedinica magnetne indukcije tesla (T). Slikovito ga se naziva čovjekom koji je izumio dvadeseto stoljeće. U Smiljanu kraj Gospića otvoren je 2006. memorijalni centar koji obuhvaća i Teslinu rodnu kuću.

Andrija Mohorovičić
Lavoslav Ružička
Vladimir Prelog

Andrija Mohorovičić (1857–1936), geofizičar; od 1892. bio upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu. Bavio se meteorologijom i seizmologijom, uveo je službu točnog vremena. Njegov doprinos svjetskoj znanosti otkriće je sloja u Zemljinoj kori (Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho), u kojem dolazi do porasta brzine širenja potresnih valova. Njegovo otkriće omogućilo je precizno lociranje epicentra potresa.

Lavoslav Ružička (1887–1976), kemičar; od 1912. profesor i predstojnik Laboratorija za organsku kemiju na visokoj školi u Zürichu. Istaknuo se mnogobrojnim organskim sintezama i radom na steroidima i spolnim hormonima. Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1939. Spomen muzej u rodnoj kući u Vukovaru otvoren 1977, uništen za srpske opsade grada te obnovljen 2007.

Vladimir Prelog (1906–98), kemičar; na zagrebačkom Tehničkom fakultetu bio profesor i predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a 1941. otišao u Zürich, gdje je na visokoj školi naslijedio Lavoslava Ružičku. Istaknuo se sintezama mnogobrojnih organskih spojeva, prvi je sintetizirao adamantan, najstabilniji od svih izomera. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975.