Neptunova Fontana u arboretumu Trsteno, koji je osnovan 1498. i najstariji je arboretum na svijetu. Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji Hrvatska je s 9,9 milijuna stranih gostiju 2011. bila 6. najposjećenija turistička destinacija na Sredozemlju, iza Francuske, Španjolske, Italije, Turske i Grčke.

Gospodarstvo

Turizam

Iako se po broju turističkih dolazaka ne može mjeriti s turističkim velesilama poput Francuske, Španjolske, Italije, Turske ili Grčke, Hrvatska se s 11,8 milijuna turističkih dolazaka u 2012. i višegodišnjim trendom povećanja toga broja nedvojbeno ubraja među posjećenije zemlje Sredozemlja.

Tomu u prilog govori više pojava zabilježenih u posljednjem desetljeću, kao što su: »otkrivanje« Hrvatske u sve mnogobrojnijim člancima vodećih svjetskih časopisa i u drugim medijima, koji naveliko hvale njezine prirodne i kulturne atrakcije, očit porast broja turističkih dolazaka iz rastućeg broja emitivnih zemalja, važan udio turizma u ukupnom BDP-u Hrvatske (14%), porast broja zaštićenih materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, povećanje ulaganja u turističku i prateću infrastrukturu, sve raznovrsnija turistička ponuda i dr.

Dubrovnik, najposjećenije i najpoznatije turističko odredište, jedinstveni je renesansni grad na Sredozemlju, s očuvanim zidinama građenim između 13. i 17. st. Stara gradska jezgra upisana je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Rovinj, u posljednje vrijeme najposjećeniji grad u Istri.
Opatija

Turizam je nedvojbeno najunosnija djelatnost, osobito u primorskom dijelu tijekom ljeta. Ondje je, naime, općeprihvaćena podjela svih godišnjih aktivnosti na one »u sezoni« i »izvan sezone«. Ljetna turistička sezona, koja uglavnom traje od početka lipnja do kraja rujna, glavni je pokretač razvoja tog turistički najaktivnijega područja, gdje je 2011. zabilježeno 56 milijuna turističkih noćenja (94% ukupnog broja noćenja u Hrvatskoj). Od ukupnoga broja turističkih noćenja 2012 (63 milijuna), 92% čine noćenja stranih gostiju. Najviše je stranih noćenja (32%) ostvareno u Istarskoj županiji, koja je i u infrastrukturnom smislu turistički najrazvijenija. Slijede ostale primorske županije: Primorsko-goranska (19%), Splitsko-dalmatinska (17%), Zadarska (11%) te Dubrovačko-neretvanska, Šibensko-kninska i Ličko-senjska (zajedno 17%). Sve ostale, tj. kontinentalne županije ostvaruju 4% ukupnog broja noćenja. U skladu s tim raspoređeni su i smještajni kapaciteti, uglavnom na jadranskoj obali.

Budući da suvremeni turistički trendovi ne potiču smještaj turista u velikim hotelima, kakvi su, primjerice, nastajali u socijalističkom razdoblju, već se teži individualizmu, najveći broj postelja danas se nalazi u privatnom smještaju. Stoga se i najviše noćenja ostvaruje u privatnom smještaju (34%), a potom u hotelima (26%). Zbog sličnih su razloga napuštena ili prenamijenjena nekoć vrlo popularna radnička i dječja odmarališta, kao posebni oblici smještajnih kapaciteta.

Opatija, najstarije turističko središte na Jadranu. Ističe se mnogobrojnim vilama od kojih je najpoznatija Villa Angiolina iz 1844. Izgrađena je kao obiteljski ljetnikovac riječkih patricija, koji je ubrzo postao susretištem brojnih slavnih gostiju i putnika.
Marina u Biogradu na Moru. U Hrvatskoj su danas u funkciji 54 marine i 44 luke, odnosno sidrišta, privezišta i suhe marine, s približno 12 000 vezova u moru. Premda se nautički turizam u Hrvatskoj pojavio još u 19. st., njegova se uloga ozbiljila tek 1980-ih s osnivanjem većine današnjih marina i udruga nautičara.
Plaža Zlatni rat u Bolu na otoku Braču. Tradicionalno je najrazvijeniji kupališni »sun and beach« turizam, a u novije doba sve više i ronilački i nautički turizam, naturizam, »robinzonski« turizam na osamljenim svjetionicima, avanturizam i krstarenja. Dakako, i ljubitelji drugih oblika turizma, poput zdravstvenoga, kulturnoga, ruralnoga, kongresnoga, vjerskoga, lovnoga, mogu u Hrvatskoj zadovoljiti svoje potrebe.

Povijesni pregled. Tradicija organiziranoga turizma u Hrvatskoj duga je oko 150 godina, iako su i prije toga, još početkom 19. st., postojale pojave slične turizmu (poput odlaska na hodočašća ili liječenje), pa su se u tu svrhu izgradila prva svratišta, prenoćišta, hoteli i toplice (Daruvarske toplice, Stubičke toplice, Varaždinske toplice).

Razdoblje od druge polovice 19. st. do Prvoga svjetskog rata obilježeno je izgradnjom cestovnih i željezničkih prometnica te uvođenjem parobrodskih linija na Jadranskom moru, kao preduvjeta za ozbiljno bavljenje turizmom. Tada su se otvorili prvi hoteli, ponajprije u Opatiji (Villa Angiolina 1844. i Kvarner 1884), Zagrebu, Samoboru, Zadru, Crikvenici, Dubrovniku i dr., napisani su prvi turistički vodiči (u Poreču i Puli već 1845), u Zagrebu su se 1892. počela organizirati istraživačka putovanja na Velebit i jadransku obalu, a primorska su mjesta (poglavito ona na Kvarneru) postala središtima zdravstvenoga turizma. U njima su se tada osnovala prva turistička društva (u Krku 1866. i na Hvaru 1868).

U međuratnom razdoblju turizam je u Hrvatskoj dobio snažan zamah s prosječno milijun turističkih dolazaka godišnje (oko 1930). Uvedene su obvezne boravišne pristojbe, otvarane su mjenjačnice i izdavane turističke revije te su uspostavljene domaće i međunarodne zrakoplovne linije.

Video
Hrvatska – nova turistička zvijeza Europske unije
Fairy tale Croatia
Oda radosti

O turizmu kao o masovnom fenomenu može se govoriti unazad šezdesetak godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najprije je došlo do obnavljanja turističke infrastrukture uništene u ratnim razaranjima i njezine nacionalizacije, a istodobno su se počeli osnivati nacionalni parkovi i parkovi prirode te dramski, filmski i glazbeni festivali (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Pulski filmski festival i dr.). Tijekom gospodarske ekspanzije 1960-ih počeli su se graditi mnogobrojni turistički objekti, hoteli, marine, kampovi, pa i cijela turistička naselja, uglavnom na Jadranu, ali i u kontinentalnoj Hrvatskoj (toplice u Hrvatskom zagorju i Slavoniji, područja nacionalnih parkova u Lici i Gorskom kotaru). Važna godina za turizam bila je i 1979, kad su na UNESCO-ovu listu svjetske baštine upisana prva tri područja (Dioklecijanova palača u Splitu, stari grad Dubrovnik i nacionalni park Plitvička jezera).

Početkom 1990-ih pretvorbom i privatizacijom turističkih poduzeća mijenja se vlasnička struktura. Tijekom Domovinskoga rata zbog ratne opasnosti i blokade prometnih veza prema primorskim krajevima turizam gotovo zamire, a u turističkim se objektima smještaju mnogobrojni prognanici iz svih krajeva Hrvatske i izbjeglice iz susjedne BiH. Do novoga zamaha došlo je nakon 1995, a poglavito nakon 2000, kad niz hrvatskih turističkih mjesta bilježi snažan porast broja stranih turista, a sama se Hrvatska pozicionira u vrh svjetske turističke potražnje.

Dolasci turista 1980–2012.
Poreč, jedno od najposjećenijih turističkih odredišta.
Struktura stranih turista 2012.

Promet i gosti. U posljednjih tridesetak godina turistički promet obilježavaju tri bitno različite etape. U drugoj polovici 1980-ih broj turističkih dolazaka nastavio se kretati ujednačenim trendom povećanja te je prešao 10 milijuna dolazaka. Potom je slijedila etapa Domovinskoga rata, u kojoj je, posve razumljivo, broj turističkih dolazaka strelovito pao (1995. zabilježeno je manje od 2,5 milijuna turističkih dolazaka). U poslijeratnom razdoblju taj broj opet raste, pa se u posljednjih nekoliko godina registrira više od 10 milijuna dolazaka, odnosno oko 60 milijuna turističkih noćenja.

Od 1980. do danas udio stranih turista veći je nego domaćih, a tradicionalni su gosti iz Njemačke, Slovenije (prije domaći turisti), Austrije, Italije, Češke i Slovačke (nekadašnje Čehoslovačke). U posljednjih je desetak godina povećan broj turista iz Francuske, Nizozemske, Poljske, ali i prekomorskih zemalja.

Osim već istaknute intenzivnije promidžbe, koja je zasigurno utjecala na povećanje interesa za Hrvatsku u posljednjem desetljeću, na upotpunjivanje strukture turista po zemljama podrijetla novim turistima utjecalo je i uvođenje niskotarifnih zrakoplovnih linija i raznovrsnija ponuda jeftinijega smještaja za turiste nižih plaćevnih mogućnosti. S druge strane, razvojem krstarenja na pojedinim destinacijama, posebice u Dubrovniku, te otvaranjem i širenjem kapaciteta marina, Hrvatsku svake godine posjećuje sve više turista veće plaćevne moći. Prema načinu dolaska i dalje prednjače individualna noćenja (64%), a tek trećina u nekom obliku organiziranih aranžmana. Prosječno se turisti zadržavaju 6 dana, dulje ljeti, a kraće tijekom ostalih godišnjih doba.