Amfiteatar u Puli, znamenita Arena, podignut u 1. st., veličinom šesti u cijelom Rimskom Carstvu, mogao je primiti 25 000 gledatelja. Danas se u njemu održavaju veliki kulturni i sportski spektakli.

Povijesni pregled

Antika i rano kršćanstvo

Zahvaljujući trgovačkim putovima i vezama starosjedilački narodi brončanoga i željeznoga doba na tlu današnje Hrvatske već su od 8. st. pr. Kr. imali dodira s umjetničkom proizvodnjom Grka i Etruraca, no tek se dolaskom grčkih kolonizatora u 4. st. pr. Kr. stvaraju uvjeti za uspostavu i jače širenje antičke civilizacije na istočnoj obali Jadrana. Posredovanjem grčkih kolonija, kao što su Issa (Vis) i Pharos (Stari Grad na Hvaru), širi se grčki utjecaj prepoznatljiv u pismu, kovanju novca, trgovini, parcelaciji zemljišta i gradnji zidina.

Kip cara Augusta u oklopu (kraj 1. st. pr. Kr.), jedan od 16 mramornih kipova careva i carica nadnaravne veličine pronađenih na prostoru antičke Narone (Vid kraj Metkovića). Čuva se u Arheološkom muzeju Narona u Vidu.
Starogradsko polje na otoku Hvaru, s još vidljivim ostatcima podjele zemljišta iz razdoblja grčke kolonizacije, uvršteno je 2008. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Amfiteatar u Puli, znamenita Arena, podignut u 1. st., veličinom šesti u cijelom Rimskom Carstvu, mogao je primiti 25.000 gledatelja. Danas se u njem održavaju veliki kulturni i sportski spektakli.

Od 2. st. pr. Kr. Rim postupno organizira svoju vlast te stvara više administrativnih područja – provincija (Dalmacija, Panonija). Kulturni i gospodarski razvoj s odlikama rimske civilizacije (urbanizam, arhitektura, kiparstvo, kultovi, kovanje novca, trgovina) najprije zahvaća jadransku obalu, a potom i njezino duboko zaleđe. Brojna naselja stječu odlike rimskoga grada (Parentium/Poreč, Salona/Solin, Iader/Zadar, Narona/Vid kraj Metkovića, Aenona/Nin, Varvaria/Bribir), oblikuju se forumski kompleksi s bazilikama, kurijama, termama i dr., ali i raskošne zgrade javne namjene, osobito teatri (Pola/Pula, Salona) i amfiteatri (Pola, Salona, Burnum/Ivoševci kraj Kistanja).

Dioklecijanova palača u Splitu, jedna od najuščuvanijih i najreprezentativnijih palača s područja Rimskoga Carstva, primjer je utvrđene palače (spoj grada, vojnoga logora, elitne rezidencije i privrednoga kompleksa). Dao ju je podignuti car Dioklecijan početkom 4. st. u neposrednoj blizini Salone. Palača je s povijesnom cjelinom Splita 1979. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. 

Brončani kipić Erosa (2. st.), Muzej Slavonije, Osijek.
Tlocrt Dioklecijanove palače u Splitu
Alabasterna urna ( 1. st.), Arheološki muzej Istre, Pula

Na panonskom području nastaju kupališna naselja (Aquae Iasae/Varaždinske Toplice) te bitniji gradovi, od kojih je uglavnom sačuvana oskudna arhitektura (Siscia/Sisak, Marsonia/Slavonski Brod, Mursa/Osijek, Cibalae/Vinkovci). Posebno mjesto među spomenicima zauzima Dioklecijanova palača u Splitu. Kao postignuća rimsko-helenističkoga graditeljstva ističu se ladanjsko-gospodarske vile (Brijuni, Polače na Mljetu), ceste (Salona−Sirmium, Emona−Sirmium) te mostovi i akvedukti (Dioklecijanov vodovod).

Središnja apsida Eufrazijane u Poreču. Katedralu je u 6. st. dao sagraditi biskup Eufrazije, a sastoji se od osmerostrane krstionice, četverokutnog atrija, trobrodne bazilike s memorijalnom kapelom te biskupskoga dvora. Jedini je sačuvani ranokršćanski episkopalni kompleks na svijetu, 1997. uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine. 

Nakon Konstantinova edikta o toleranciji 313. započinje procvat ranokršćanske umjetnosti u prirodnoj simbiozi s antičkom kulturom. Najvažniji spomenici ranokršćanske sakralne arhitekture nalaze se u Saloni, a osobitu vrijednost imaju ranokršćanska groblja sjeverno od grada (Marusinac, Manastirine, Kapljuč). Nakon što je Bizant kao istočni nasljednik Rimskoga Carstva sredinom 6. st. postao glavnom političkom silom u Italiji i na istočnom Jadranu, za obranu i kontrolu plovnoga puta podignut je niz utvrda, među kojima se ističe bizantski castrum na Velom Brijunu. Veličanstven je arhitektonski spomenik iz toga doba i kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču. 

Krstionica s krsnim zdencem u episkopalnom kompleksu u Saloni, izgrađenu krajem 4. i početkom 5. st. Gotovo je integralno sačuvan, a obuhvaća još dvojnu baziliku i biskupovu palaču s gospodarskim objektima. Najveći doprinos poznavanju i očuvanju Salone te općenito starohrvatske povijesti na području Dalmacije dao je arheolog i konzervator Frane Bulić (1846−1934). 

Krajem 6. st. na području Hrvatske počinje nagli pad visoke antičke civilizacije. Razlog je tomu gospodarsko propadanje gradova zbog sve češćih prodora »barbarskih« plemena.

Apoksiomen, brončani kip atleta iz Lizipova kruga (2. ili 1. st. pr. Kr.), pronađen u akvatoriju otoka Lošinja, vrhunsko je podmorsko arheološko otkriće. Čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Lumbardska psefizma, ulomak grčkoga natpisa (4/3. st. pr. Kr.), pronađen u Lumbardi na Korčuli, jedan je od najstarijih pisanih spomenika u Hrvatskoj. Sadržava psefizmu (zaključak skupštine) kojom se uređuju imovinski odnosi grčkih naseljenika na Korčuli i njihov odnos prema ilirskomu stanovništvu. Čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Brončana glava božice Artemide (4. st. pr. Kr.), primjer visoke kvalitete helenističke umjetnosti i jedan od malobrojnih izvornih grčkih radova iz toga razdoblja. Čuva se u Arheološkoj zbirci Issa u Visu.