Od povijesnih hrvatskih regija najpoznatije su Dalmacija, duž većega dijela Jadranske obale s otocima, Slavonija na sjeveroistoku zemlje, između Drave, Dunava i Save, te Istra, poluotok na sjevernom Jadranu.

Zemljopis i stanovništvo

Regije

Današnje područje Hrvatske obuhvaća veći broj povijesnih i zemljopisnih regija različita podrijetla i veličine. One su odraz političke razjedinjenosti hrvatskih zemalja u prošlosti, a dijelom i položaja Hrvatske na dodiru nekoliko velikih zemljopisnih sastavnica Europe. Od povijesnih regija najpoznatije su Dalmacija, Slavonija i Istra.

Povijesne regije

Prvotna rimska pokrajina Dalmacija pružala se duž istočne jadranske obale, ali je obuhvaćala i znatan dio zaleđa, koji je danas u sastavu Bosne i Hercegovine. Bizantska pak tema Dalmacija obuhvaćala je samo nekoliko obalnih gradova i obližnjih otoka. Područje koje se danas drži Dalmacijom oblikovano je kao venecijanski teritorij na istočnom Jadranu potkraj 17. i početkom 18. st. Isti teritorij uvećan za područje Dubrovačke Republike u 19. je stoljeću bio zasebna pokrajina u sastavu Habsburškoga Carstva.

Grb Trojedne Kraljevine nakon 1868. Iz političko-pravne povijesti, posebice iz 19. st., poznat je i pojam Trojedne Kraljevine, odnosno Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, nastao kao izraz težnji i nastojanja za političkim ujedinjenjem hrvatskih zemalja. 

Istrom se od rimskog doba nazivao poluotok na sjevernom dijelu istočne obale Jadrana. U 19. stoljeću bila je zasebna jedinica u okviru Habsburškoga Carstva. Iako po narodnosnom sastavu prevladavajuće hrvatska, formalno je Hrvatskoj priključena tek nakon Drugoga svjetskog rata.

Povijesne i zemljopisne regije
Plan Karlovca iz 18. st., planski građenog (16. st.) sjedišta Vojne granice.
Plan Osijeka (18. st.), najvećega grada u Slavoniji na rijeci Dravi.

I naziv Slavonija prvotno se odnosio na veće područje nego danas – tako se nazivalo područje sjeverno od planinskog masiva Velike i Male Kapele. Od 18. st. taj se naziv ustalio za istočni, nizinski dio današnje Hrvatske, a bio je i sastavni dio službenog naziva za politički matično hrvatsko područje u sastavu Habsburškoga Carstva – kraljevina Hrvatske i Slavonije.

Ostali povijesni i zemljopisni nazivi odnose se na manje regije, katkad bez jasno određenih međa. Sjeveroistočna regija Baranja dio je nekadašnje istoimene ugarske županije, a u sastavu je Hrvatske od 1945. Najistočniji dio Slavonije naziva se Srijem i ostatak je nekad prostranije cjeline, od koje je veći dio danas u sastavu Srbije. Lika, Banovina, Kordun i Žumberak manje su regije, koje su u cijelosti ili djelomično bile u sastavu posebno upravljanog područja Vojne granice što ga je na današnjem hrvatskom području ustrojilo Habsburško Carstvo. Vojna granica sjedinjena je s matičnim hrvatskim teritorijem 1881.

Ston, građen u 14. st., u sastavu Dubrovačke Republike. Poznat po gradskim zidinama (5,5 km dužine), među najočuvanijima i najdužima u Europi, te solanama, među najstarijima u Europi, koje su bile važan izvor prihoda Dubrovačke Republike. 

Pojedini spomenuti nazivi te i drugi nazivi regija pojavljuju se u nazivima suvremenih županija, temeljnih jedinica upravno-teritorijalne podjele zemlje, no imaju isključivo zemljopisno značenje i ne označuju poseban politički status.

Suvremena regionalna podjela

Suvremena regionalna podjela u osnovi prati reljefnu podjelu zemlje. Sjeverni, pretežito nizinski dio zemlje dijeli se na istočnu i središnju Hrvatsku. Istočna Hrvatska obuhvaća tradicionalne regije Slavoniju, Baranju i zapadni dio Srijema, odnosno pravi nizinski prostor Panonske zavale, omeđen najvećim rijekama Savom, Dravom i Dunavom. To je i područje s najpovoljnijim uvjetima za poljoprivrednu proizvodnju. Glavno je regionalno središte Osijek, luka na Dravi. Veći su gradovi Vinkovci, prometno čvorište, Vukovar, najveća riječna i jedina dunavska luka u zemlji, te Slavonski Brod, Požega i Đakovo.

Suvremene regije
Katedrala u Đakovu
Grad Hvar na istoimenom otoku

Središnja Hrvatska obuhvaća krajnje rubne dijelove Panonske zavale te peripanonska područja Hrvatskog zagorja, Međimurja, Pokuplja i Banovine. Ona je populacijsko i gospodarsko težište zemlje s glavnim gradom Zagrebom. Ostali veći gradovi i regionalna središta jesu Varaždin, Čakovec i Krapina u sjevernom dijelu regije, Karlovac i Sisak u južnom te Bjelovar i Koprivnica u istočnom.

Gorska Hrvatska najmanja je i najrjeđe naseljena regija, a obuhvaća planinsko područje zemlje. Sastoji se od manjih cjelina, izrazito šumovitoga Gorskoga kotara, Ogulinsko-plaščanske udoline i Like. Zbog reljefa i klime obradivih je površina malo, te se uzgajaju samo kulture koje podnose oštre klimatske uvjete. Šumarstvo temeljeno na lokalnim resursima dominantna je gospodarska grana. Gradovi su manji nego u ostalim dijelovima zemlje, a regionalna su središta Delnice, Ogulin i Gospić.

Dubrovnik, neovisna republika (grad-država) od 14. do 19. st., a potom dio austrijske pokrajine Dalmacije.
Šibenik
Sisak, utvrda iz 16 st.

Za primorski dio zemlje uvriježena je podjela na sjeverni i južni dio. Sjeverno hrvatsko primorje obuhvaća poluotok Istru, najrazvijeniju turističku regiju, te usko i izduženo kvarnersko i podvelebitsko primorje s pripadajućim otocima. Najveći je grad i regionalno središte Rijeka, najveća hrvatska luka. Veći su gradovi Pula i Poreč u Istri te Senj u podvelebitskom primorju, a izrazito su turistička središta Rovinj i Opatija te otočna središta Krk, Rab i Mali Lošinj.

Južno hrvatsko primorje povijesna je regija Dalmacija. To je klimatski, krajolički i kulturološki izrazit mediteranski prostor, unutar kojega se razlikuju tri usporedna pojasa: otoci, obala i zaleđe. Regionalno je središte Split, drugi grad po veličini u Hrvatskoj i najveći na obali. Važna regionalna i gospodarska središta još su obalni gradovi Zadar, Šibenik i Dubrovnik te Knin i Sinj u unutrašnjosti.